Vizualizacija je proces stvaranja mentalnih slika u umu. Mi živimo u svijetu u kojem su riječi zamjena za ideje. Osnovna jedinica za mišljenje je jedna misao ili ideja koja je statična poput slike. Umjesto da ideju sa kojom se susrećemo živo vidimo u vizualizaciji, mi je jednostavno mehanički imenujemo, prestajući se dalje njome baviti. Naš prvi zadatak je da se oslobodimo te tvrdokorne navike. Svaki konkretni predmet nalazi svoj odraz u umu: KOLIKO JE SLIKA PRIBLIŽNIJA STVARNOM PREDMETU, TOLIKO JE I ZNANJE O NJEMU PRECIZNIJE. Naše slike su često nejasne i iskrivljene, što znači da je i znanje o mnogim stvarima veoma maglovito, neprecizno i skučeno.
Slike-ideje možemo podijeliti na četiri vrste:
1. jednostavno-konkretne ideje
2. kompleksno-konkretne ideje
3. jednostavno-apstraktne ideje
4. kompleksno-apstraktne ideje
Jednostavno - konkretne ideje su obične mentalne reprodukcije jednostavnih predmeta sa kojim se susrećemo u životu, kao što su naranča, olovka, krava, knjiga, stolica, kao i svi jednostavni osjeti vezani za zvuk, oblik, boje, težinu, temperaturu, ukus, miris i jasna osjećanja.
Kompleksno – konkretne ideje se odnose na nizove jednostavnih konkretnih ideja, odnosno povezane skupove istih kao što su grad, obitelj, vrt, mravi, pijesak, namještaj, odjeća, Evropa itd.
Jednostavno – apstraktne ideje su ideje o nečemu što ulazi u opis nekog određenog predmeta, ali se može i odnositi na neke druge predmete . npr. boja, težina, masa, temperatura, zdravlje, pozicija, veličina, broj i sl.
Kompleksno – apstraktne ideje predstavljaju ideje koje su kombinacija jednostavnih apstraktnih ideja kao npr. veličanstvenost, sjaj, sudbina, mudrost i sl.
Slijedeći sistem vježbi se kreće od jednostavnijih prema složenijim idejama.
Dobra početna vježba je vježbanje reproduciranja jednostavnih konkretnih predmeta u umu, npr. cvijet, treba uvježbati u početku moć zapažanja i uživljavanja u toj mjeri da u stanju vizualizacije, u odsutnosti fizičkog cvijeta, sklopljenih očiju treba vidjeti, opipati i omirisati cvijet tako kao da je stvaran i da se u svakom trenutku može dočarati njegov miris, boja i oblik. Pošto sva čula imaju svoj centar u mozgu, ta ista čula se mogu doživjeti i na mentalnom planu.
Vježba 1. Nabavite određeni broj crteža na kojima su predstavljeni geometrijski oblici, uzmite jedan od njih npr. zvijezdu i pažljivo ga promatrajte, zatim sklopite oči i zamislite njen oblik i veličinu, kada se slika izoštri otvorite oči i zapazite razliku koju ste stvorili između nje i originala i ponovo zamišljajte sliku onoliko puta dok ne budete zadovoljni učinkom.
Vježba 2. Uzmite jednostavne trodimenzionalne objekte, novčić, ključ ili olovku i pokušajte ih zamisliti sa obje strane.
Vježba 3. Promatrajte obojene površine, tu mogu poslužiti i korice knjiga, promatrajte boju, a onda je zamislite.
Vježba 4. Oslušnite neki zvuk, reproducirajte ga u umu i ponavljajte eksperiment sa različitim zvukovima i tonovima sve dok ne budete u stanju da ih vjerno reproducirate u vizualizaciji, baš kao da ih čujete fizičkim ušima.
Vježba 5. Dodirujte razne objekte : hrapave, glatke, metalne, promatrajte pažljivo svoje osjete i zatim ih točno reproducirajte.
Vježba 6. Sklopite oči i zamislite da se nalazite u malom kazalištu, vi sjedite u publici i promatrate pozornicu, koja izgleda kao skromno namještena soba, sa jednim satom i slikom na zidu, kao i stolom na sredini. Odaberite neki poznat i jednostavan predmet npr. vazu sa cvijećem i zamislite je nasred stola, zapazite njenu veličinu, oblik i boju, zatim zamislite da idete prema pozornici, penjete se gore, dolazite do stola, dodirujete površinu vaze, podižete je mirišete cvijeće, osluškujete otkucaje sata itd.
U ovom procesu potrebno je dočarati svaki mogući osjet, a naročito treba voditi računa da ne mislite riječima, svaka faza vježbe treba biti urađena promišljeno, bez žurbe, ali ne lijeno, već energično. Pozornica je u ovoj vježbi veoma bitna jer omogućava da se predmet vidi izolirano od ostalih predmeta.
SVE VJEŽBE SE RADE POSTUPNO, OVAJ SISTEM VJEŽBI SE MOŽE PROTEGNUTI NA NEKOLIKO MJESECI, DOK SE NE POSTIGNE SAVRŠENI REZULTAT U JEDNOJ VJEŽBI, NE TREBA PRELAZITI NA SLIJEDEĆU.
VIŠI TEČAJ KONCETRACIJE
Vježba 1. Sjedite u svoju sobu i promatrajte pažljivo unaokolo, primjećujući sve pojedinosti koje se u njoj nalaze. zatim sklopite oči i dopustite da sve stvari prođu kroz vaš um u vizualizaciji.
Vježba 2. Zamislite da prolazite duž poznatog puta i ulice, pamteći sve detalje i zatim se vratite istim putem
Vježba 3. Prođite u vizualizaciji kroz neka vaša svakodnevna iskustva npr. kako ste ustali, uzeli doručak, sve što ste u toku dana radili – sve glavne dnevne događaje.
Vježba 4. Odaberite neki vizualno objekat ili zvuk koji je trenutno prisutan, npr otkavanje časovnika, upitajte se što je uzrok tome, sledite niz slika koje su vezane za sat : kako je navijen, kako su njegovi delovi satavljeni, gde i ko ih je napravio, sve što je doprinelo da sat bude takav kakav jeste, nije važno da li je vaša vizualizacija tačna ili pogrešna, vježba ima za cilj da istrenira um da se kreće kroz niz povezanih slika ne gubeći pri tom osnovnu ideju.
Vježba 5. Zamislite da ste izašli u šetnju nekim poznatim putem, krenite u susret odabranoj građevini ili sceni, zaustavite se u njenoj blizini i počnite je ispitivati, ako um krene da vas odvlači u drugom pravcu, premjestite se u drugi položaj, pokušavajući oslikati scenu iz različitih perspektiva. Cilj ove vježbe je da se um vježba da ne odustaje.
Vježba 6. S pažnjom gledajte u zid sobe u kojoj sjedite, opazite sve objekte na njemu, oblike, veličine i proporcije, zaklopite oči i zamislite cjelinu odjednom, otkrit ćete da vam je slika nejasna i neodređena, zamislite zatim razne dijelove te cjeline, zatim predstavite sebi figuru nekog čovjeka, izoštrite u umu dijelove njegovog tijela. Zatim uzmite sliku ljudskog lica, ispitajte jedan njen dio npr. oči, koncentrirajte se na jedno oko, zatim na drugo, na nos te zatim zamislite oba oka i nos i dodajte djelić po djelić sve dok ne sklopite sliku cijelog čovjeka, dakle cijelu sliku.
Vježba 7. Odaberite sliku neke ugodne scene, npr, neki Hindus bi mogao izaberati sliku Šri Krišne u formi dječaka koji sjedi na kamenu, svira flautu, dok iza njega krave pasu travu na obali pitome rijeke, iza koje je brdo obraslo šumom. Promatrajte takvu sliku, počnite je sužavati i primijetite koliko je jasnija dok joj smanjujete obim, sužavajte je sve dok ne stignete do figure dječaka, a zatim njegovog lica, zadržite na trenutak takvu sliku, a onda je počnite proširivati i izgradite sasvim jasno ponovo čitavu sliku.
Vježba 8. Postavite ispred sebe neki kip ili statuu, nakon što je ispitate, sklopite oči i jasno je zamislite, zatim je zamislite s leđa, kao da gledate objekt s druge strane.
Vježba 9. Uzmite neki jednostavan predmet,kao što je cvijet ili kutija šibica, ispitajte i pogledajte u njegovu unutrašnjost, sklopite oči i zamislite ga, zamislite kao da je vaša svijest u središtu predmeta i kako ga promatrate iznutra, zatim postupno širite vašu svijest do točke kada se više ne nalazite u središtu predmeta već ste postali velika kugla, a predmet se nalazi u vašem središtu.
Vježba 10. Izaberite neki predmet koji ste već koristili u vježbama, ovog puta prizovite tu sliku u cjelini, naredite joj da se jednostavno pojavi, zatim sklopljenih očiju pogledajte u prostor vašeg unutarnjeg oka i u sebi prizovite ime oblika u slici npr. Šri Krišne, iznenada će kompletna slika iskrsnuti u vašoj duhovnoj viziji.
Pri vježbanju, ne ulažite nikakav napor, sve mora izgledati kao igra.
U osnovi svih duhovnih pravca leži kontrola uma, naš zadatak je da naš um bude potpuno poslušan, ove praktične vježbe mogu da služe kao početak treninga uma, kao sredstvo koje pomaže u učenju i koncetraciji potrebnoj za praktični život, ali i kao nadogradnja već postojećih znanja koja mogu da potiču iz nekog tradicionalnog sistema duhovnog razvoja.
Preuzeto s Interneta...
